Sve počinje od nečeg sitnog.
Nekad je to komad tkanine koji slučajno ostane na stolu.
Nekad šav koji nije ispao kako sam planirala, pa ga ostavim — i on postane ideja.
Ne volim kad je sve savršeno zamišljeno.
Više volim kad se stvar dogodi sama od sebe.
U Kuky Designu nikad ne počinjem s mišlju da ću napraviti seriju.
Jedan komad je dovoljan.
Onaj koji se dogodi iz trenutka, bez plana, bez ponavljanja.
To su najiskreniji trenuci u radu — kad ruke znaju više od uma.
Nekad traje danima, nekad se sve posloži u jednom popodnevu.
Ali uvijek osjetim kad je gotovo.
Kad kroj sjedne, kad boja mirno diše, kad komad više ništa ne traži.
Tada znam — gotovo je.
I da ga neću više ponoviti.

Tkanine biram polako.
Ne tražim ih planski, nego ih nalazim kad naiđu.
Ponekad godinama stoje sa strane, čekaju pravi trenutak.
Ne volim kada me materijal požuruje.
Volim kad mi da prostora da ga upoznam.
Kad uzmem novi komad u ruke, prvo ga gledam —
kako svjetlo putuje po njemu, kako se ponaša kad ga okrenem, kad ga dodirnem.
Neke tkanine same znaju što žele postati.
Samo ih treba poslušati.
Rad u ateljeu je tih.
Ima dana kad sve ide glatko, i onih kad sve zapinje.
Ali i to je dio procesa.
Ne žurim, jer svaki komad mora proći kroz tu tišinu prije nego postane ono što treba biti.
Kad se sve posloži — boja, kroj, osjećaj — komad kao da oživi.
Ne zbog mene, nego zato što se u njemu dogodi nešto što ne mogu ponoviti.
Tad znam da je vrijeme da ga pustim iz ruku.

Najljepši trenutak uvijek dođe kasnije.
Kad vidim fotografiju, pokret, osmijeh —
kad neki moj komad postane dio nečijeg dana.
Tad sve ono što sam radila u tišini dobije smisao.
Više to nije samo haljina ni tunika, nego priča koja se nastavila tamo gdje ja stajem.
Nikad ne razmišljam o tome tko će nešto nositi.
Ne zamišljam lice, samo osjećaj.
Da se netko u tome osjeti mirno, sigurno, možda malo hrabrije nego jučer.
Ako se to dogodi, onda je komad ispunio svoju ulogu.
Ne pišem potpis na odjeću, ali vjerujem da se on osjeti.
U šavu koji je prošiven više puta, u tkanini koja je čekala pravu osobu,
u sitnici koja nije savršena, ali jest stvarna.
To su tragovi koji povezuju mene i one koji biraju Kuky Design.
Tiho, bez riječi, ali dovoljno da znamo —
da prepoznajemo isti osjećaj.
Ako te zanima više o ideji slow fashiona, pročitaj ovaj članak s Elle.com ili Grazia.hr — lijepo objašnjavaju zašto je sporija, promišljenija moda važnija nego ikad.

Ivančica Kukec, osnivačica i dizajnerica Kuky Designa